preskoči na sadržaj

Salezijanska osnovna škola

 > Oratorij
Oratorij

POSJET PRIRODOSLOVNOM MUZEJU

U petak, 12. svibnja, posjetili smo Prirodoslovni muzej. Svi smo bili jako uzbuđeni prilikom polaska, a kad smo došli u sam muzej jedva smo čekali da krene obilazak. Bili smo jako hrabri te se nismo uplašili ni vukova ni kostura ni velikog kita. Štoviše, imali smo bezbroj pitanja i sve nas je zanimalo. Pokazali smo i zavidno zanje iznosivši informacije koje smo naučili kroz radionice. Tete koje su nas vodile pohvalile su nas zbog toga. 2 sata razgledavanja prošlo je prebrzo te smo se morali vratiti natrag u našu školu.

Prirodoslovnim muzejem završili smo ovogodišnji Oratorij. Pomalo smo tužni zbog toga jer navikli smo na zabavne radionice i posjete muzejima. No, svaki kraj označava novi početak. Tako kraj ovog Oratorija znači da ćemo iduće godine imati novi Oratorij prepun zabave, smijeha i učenja. No, prije toga valja se dobro odmoriti i napuniti baterije preko ljeta. Svim Oratorijancima želimo stoga da izdrže još ovih nekoliko tjedana do kraja škole, potom da uživaju na praznicima i da se jednako veseli vrate najesen u novi Oratorij! Jer Oratorij je nešto najbolje, tu se trči, igra, skače i zabavlja se!

GDJE JE JURA?

Posljednjeg dana u Oratoriju naučili smo što je to mimikrija i adaptacija te kako te sposobnosti pomažu životinjama. Dobili smo različite fotografije na kojima smo trebali pronaći životinju koja se adaptirala u okoliš. To je zaista bilo smiješno. Nakon toga dobili smo listić sa mnogo životinja i različitih predmeta. Zadatak je bio uočiti životinju koju nam učiteljica kaže. No, problem je bio što učiteljica nije rekla ime životinje nego neku informaciju o njoj. To je bio poprilično izazovan zadatak jer smo najprije morali prepoznati o kojoj se životinji radi, a tek onda je pronaći u moru drugih životinja i stvari. Moramo priznati da smo puno toga naučili i da se osjećamo spreminima posjetiti Prirodoslovni muzej! Jedva čekamo sutra! smiley

LIKOVNO- KREATIVAN DAN U ORATORIJU

Trećeg dana u Oratoriju imali smo likovne i kreativne radionice. Isprobali smo novu tehniku grataž. To je je slikarska tehnika građenja debele površine pastelom i struganjem gornjeg dijela pastele. Zadatak je bio naslikati fosilne ostatke različitih riba i biljaka na sedimentnim stijenama. Osjećali smo se poput pravih umjetnika strugajući štapićima crni tuš kako bismo došli do pastele i napravili svoja umjetnička djela.

Također imali smo priliku napraviti kemijski sastav našeg osmišljenog minerala. Nakon  što smo naučili što su to minerali i njihovu građu sami smo izgradili svoje minerale. Moramo priznati da smo jedva uspjeli to napraviti jer nam se teško bilo suzdržavati da ne pojedemo sve smokiće od kojih smo gradili minerale.

Posljednja radionica ovog dana donijela nam je radionicu u kojoj smo pogađali o kojim kukcima je riječ prema informacija koje nam je učiteljica otkrivala. Nakon što smo ih otkili izrađivali smo te kukce: bubamaru, pčelu ili leptira.

ZEMLJA PRADAVNE PROŠLOSTI

Budući da se u Prirodoslovnom muzeju nalaze ostaci mamuta iz Slavonije, trag dinosaura iz Istre, fosilni gušter iz Dalmacije, amoniti Dalmatinske zagore, fosilno bilje iz cijele Hrvatske, kukci iz Hrvatskoga zagorja, „Zagrebački kit“, Brusinine zbirke prikupljane diljem Hrvatske, zbirke fosilnih riba Tethysa i Paratethysa, i tako unedogled… a svaki ovaj pojedini segment tihih zbirki može ispričati nevjerojatne priče, i mi smo odlučili pogledati jednu takvu priču. Priču o ljubavi, odanosti i prijateljstvu smještenu u zemlju pradavne prošlosti. Animirani film sve nas je oduševio i činilo se da je današnji oratorij bio nekako prekratak. Srećom, već sutra slijede nove radionice. 

POSLJEDNJI OVOGODIŠNJI ORATORIJ

Da vrijeme brzo leti kada se zabavljaš zaista je istina. Radionica po radionica, muzej po muzej i stigli smo do posljednjeg ovogodišnjeg Oratorija.  Za kraj smo ostavili  Prirodoslovni muzej.

Naša priprema za posjet ovom Muzeju počela je već u ponedjeljak. Imali smo tri različite, ali jednako zabavne radionice. U prvoj smo naučili tko je to geolog i za što on rabi spektroskop, dijamantno svrdlo i ostala pomagala. Također naučili smo ponešto o stijenama i odigrali igru memori kako bismo sve te stijene zapamtili. Druga radionica uvela nas je u svijet vulkana. Gledajući kratki animirani film naučili smo dijelove vulkana, kako izgleda vulkanska erupcija i slično. Posljednja radionica naučila nas je kako nastaju planine. Ta radionica jako nam se svidjela jer smo u njoj mogli pojesti naše planine! Zbunjeni ste ovom rečenicom? Onda najbolje da pogledate fotografije pa će vam odmah sve biti jasnije.laugh

POSJET MUZEJU BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA

U petak, 24. veljače 2017. posjetili smo Muzej blaženog Alojzija Stepinca. Jako smo se radovali odlasku u ovaj muzej jer nas je Stepinac sve oduševio i pokazao nam kako biti dobar kršćanin i pošten građanin. U Muzeju smo imali priliku vidjeti dokumentarni film o Stepinčevom životu, ali i čudima koja su se dogodila po njegovu zagovoru. U samom muzeju vidjeli smo Stepinčeve osobne predmete, poput njegova molitvenika i krunice. Uz Muzej posjetili smo  i Zagrebačku katedralu. Velečasni Anđelko Katanec, povjernik Ureda za pastoral migranata i turista, ispričao nam je puno zanimljivih informacija o samoj katedrali, a na kraju se s nama i pomolio kod Stepinčeva groba.

Još jedan Oratorij je završio. Ali nema predaha! Za samo mjesec dana stiže nam novi Oratorij. Nova doza smijeha, zabave, veselja i molitve. 

      

POTRAGA ZA BLAGOM

Naoružani znanjem o blaženom Alojziju Stepincu krenuli smo u veliku potragu za blagom. Učiteljice su nas podjelile u 5 ekipa: žute, crvene, plave, zelene i narančaste. Ova igra zahtjevala je suradnju svih u ekipi, što znači da smo trebali pomagati jedni drugima. Slijedeći trag po trag cilj nam je bio stići do kraja igre. Na svakom novom tragu čekao nas je i zadatak kojeg je trebalo ispuniti. Nije bilo lako, ali svi smo uspjeli! Učiteljice su nas pohvalile za sav trud i uspješan rad u skupinama. Budući da smo svi uspješno završili igru, učiteljice su zaključile kako smo svi spremni za sutrašnji posjet Muzeju i katedrali. 

PASTIRU DOBRI ALOJZIJE...

Pomalo smo se zabrinuli da su naše učiteljice zaboravile kakvi smo mi likovni i glazbeni umjetnici te da nisu uvrstile takve radionice u naš Oratorij. Srećom, cijene one naše talente pa je tako treći dan obilovao likovnim i glazbenim radionicama. U čak dvije likovne radionice imali smo priliku izrađivati mozaik s Stepinčevim likom i vodenim bojama oslikati njegov grb. U glazbenoj radionici nas je dočekao jedan gost. Saznali smo da se zove Josip i da već dugo godina svira tamburicu. Uz njegovu pomoć naučili smo pjevati pjesmu Pastiru dobri Alojzije. Nakon naučene pjesme imali smo priliku i zasvirati tamburicu. U raspjevanom tonu završio je još jedan dan u našem Oratoriju. 

                 

        

        

 

PUTUJUĆI ORATORIJ

Da je Oratorij tamo gdje smo i mi pokazali smo u utorak, 21. veljače, kada smo otpješačili do crkve Marije Pomoćnice na Knežiji. Na to putovanje odvažili smo se kako bi saznali koja je poveznica između te crkve i Alojzija Stepinca.

Tamo nas je dočekao don David Leskovar. On nam je rekao kako ove godine župa slavi 80. godina osnutka od strane Alojzija Stepinca koji je imao vizionarsko djelovanje na ovome području. Toliko je požurivao Salezijance da je čak darovao i cijelu ciglu za građenje crkve koja je dovršavana za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Blaženi Alojzije je često dolazio i na Knežiju kako bi se odmorio uz djecu koja su se nalazila u oratoriju na Knežiji. I dan danas mnoga djeca i mladi dolaze na Knežiju kako bi se pomolili ispred mozaika blaženika. Upravo to smo i mi učinili, izmolili smo molitvu za njegovo proglašenje svetim.

Iako je put bio dugačak i pomalo iscrpljujuć za sve nas, moramo priznati da nas je i duhovno obogatio spoznajom da je veliki Alojzije znao i cijenio važnost Oratorija. Njemu u čast ostatak tjedna pokušat ćemo učiniti Oratorij onakvim kakav on i treba biti - oaza smijeha, veselja i molitve. 

ORATORIJ U VELJAČI

Nakon poduže stanke Oratorij se vratio u našu malu školu. Prvi ovogodišnji Oratorij velika je stvar! Zato smo dugo razmišljali koji Muzej ćemo ovoga puta posjetiti. Odluka je pala kada smo shvatili da se nalazimo u mjesecu veljači - mjesecu u kojem naš hrvatski narod slavi nebeski rođendan našeg blaženika Alojzija Stepinca.

Prvog dana, nakon što smo otkrili o kojem muzeju je riječ, odigrali smo jednu zabavnu igru pomoću koje smo naučili puno važnih događaja iz Stepinčeva života. Igru smo igrali u parovima tako da smo riješavali različite zadatke, a svaki put kada bismo ga izvršili dobili bismo komadić puzzle. Uživali smo rješavajući zadatke, a najviše nam se svidio zadatak u kojem smo morali pojesti određeni broj štapića.  Kada smo svi složili svoje puzzle,  jedni drugima smo objasnili što one predstavljaju.  Iznenadili smo se koliko je naš Stepinac bio hrabar i čvrst u svojim uvjerenjima! Pravi sveti čovjek! Zato smo i na kraju izmolili molitvu kako bi i službeno bio ubrojen među svece naše Crkve. 

POSJET MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT

U petak, 2. prosinca 2016. posjetili smo Muzej za umjetnost i obrt. Nakon priprema cijeli tjedan bili smo spremni otputovati u magični svijet Orašara. Odmah po ulasku u muzej dočekala nas je velika skulptura tog drvenog lutka. Potom nam je naš vodič ispričao priču o Orašaru i bio zadivljen našim znanjem o toj priči. Čitava izložba nas je oduševila: lutke su bile velike i šarene, cijelo vrijeme u pozadini čula se glazba iz baleta, radionica kojoj smo prisustvovali bila je jako kreativna te smo naposljetku svoje izrađene balerine i baletane nosili ponosno svojim kućama. Uz izložbu Orašara uspjeli smo i pogledati dio stalnog postava Muzeja. Svidjeli su nam se različiti satovi, a najviše onaj iz kojeg je izašla ptičica u 15 sati.

Još jedan Oratorij je završio. Sada slijedi kratki predah jer dolaze zimski praznici. Iako se veselimo odmaranju, moramo priznati da jedva čekamo povratak u školske klupe i novi Oratorij. 

                                

FILMSKI DAN(I)

Prije samog odlaska na izložbu „Orašar“ odlučili smo imati filmski dan, odnosno filmske dane i počastiti se gledanjem istoimenog filma. Moramo priznati da smo uživali u jednom ovakvom Oratoriju jer smo se opustili i ušli u čarobni svijet Orašara. 

BALERINE, BALETANI I LIKOVNA DJELA smiley

Drugi dan našeg božićnog oratorija imali smo 3 radionice. Dvije radionice bile su likovne tematike. U njima smo radili likove i događaje iz priče koju smoslušali prvi dan Oratorija. Radovi su ispali zaista odlično te oni sada krase naš pano. U trećoj radionici smo nakratko postali balerine i baletani. Naučili smo osnovne baletske pokrete te uživali u gledanju „Plesa šećerne vile“. Moramo priznati da je bilo pomalo smiješno izvoditi sve te pokrete, ali na kraju smo se još više divili svim balerinama i baletanima koji uspjevaju tako divno plesati.

    

ČAROBNA ZEMLJA ORAŠARA

Kako nam je stiglo Adventsko vrijeme, sve je nekako već polako spremno i za Božić. Tako smo i mi odlučili ovaj mjesec naš Oratorij imati u blagdanskome duhu! Stoga je naš sljedeći muzej - Muzej za umjetnost i obrt. Taj Muzej poznat je po svojem divnom, starinskom namještaju, predivnoj kolekciji satova i zvona. Međutim mi smo ga ovaj puta odabrali zbog prigodne božićne izložbe Orašar.

Već prvi dan krenuli smo s upoznavanjem priče o Orašaru. Neki od nas čuli su za balet Orašar, ali nikome nije bilo poznato to da je on nastao prema priči „Orašar i kralj miševa“. Stoga su nam učiteljice pročitale tu priču. Pažljivo smo slušali i moramo priznati da je priča zaista uzbudljiva.

Nakon što smo čuli priču odigrali smo jednu igru u kojoj smo odgovaranjem na različita pitanja, ali i izvođenjem nekih praktičnih vještina, prešli preko svih polja u igri i tako dobili nagradu - lizalice koje su stigle ravno iz zemlje slatkiša koja se spominje u samoj priči.

Tako je naš prvi dan u prosinačkom Oratoriju imao sladak završetak.

  

POSJET ETNOGRAFSKOM MUZEJU

U petak, 28.listopada 2016. posjetili smo Etnografski muzej. Jako smo se radovali ovom posjetu jer nas je sve najviše zanimalo kako izgleda samurajsko odijelo koje je Milka Trnina darovala tom Muzeju. Kada je razgledavanje počelo naše voditeljice bile su iznenađene našim znanjem o cijeloj postavi Muzeja. Samurajsko odijelo nas je oduševilo i bilo je mnogo ljepše nego što smo si mi to zamišljali. Nakon razgledavanja postava imali smo radionicu Od diplica do gajdi gdje nam je stručni suradnik Muzeja, inače dugogodišnji zaposlenik Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lada, pokazao razne tradicijske instrumente. Bilo je tu mnoštvo instrumenata, od  onih jednostavnijih poput panovih svirala, do kompleksnijih poput gajdi.  Bili smo oduševljeni svim instrumentima, a zvukovi nekih od njih ugodno su nas iznenadili. Našeg svirača nagradili smo zasluženim pljeskom te potom krenuli prema našoj školi.

Još jedan Oratorij je završio. Učiteljice nam nisu htjele otkriti koji muzej je sljedeći na redu, samo su nam rekle da ćemo se do idućeg muzeja voziti jednako dugo kao što smo se i do Etnografskog. Pokušat ćemo otkriti koji muzej bi to mogao biti, a jesmo li uspjeli u tome otkrit ćemo vam već idući mjesec. 

SMOTRA FOLKLORA

Kako smo jučerašnji dan proveli učeći različite pjesme i plesove te izrađujući narodne nošnje, današnji dan bio je posvećen našim radovima. Tako je u hodniku škole održana kratka smotra. Svaka grupa predstavila je ono što je jučer naučila ili napravila. Prvo su nam se predstavili pjevači koji su svojim pjevanjem oduševili sveprisutne. Plesači su otplesali svoje koreografije bez greške, dok je grupa koja je izrađivala nošnje objasnila koje motive su koristili pri ukrašavanju te kada su se te nošnje nosile i zašto. Smotra je bila jako uspješna, a koliko dobro smo sve savladali možete pogledati na fotografijama  i video zapisima.                     

PRIPREME ZA SMOTRU FOLKLORA

Budući da se pripremamo za odlazak u Etnografski muzej, sasvim je jasno da bez folklornih običaja naše radionice ne mogu proći. Tako smo u pomoć pozvali goste koji su upoznati sa folklornim pjevanjem i plesanjem.

Naša knjižničarka Ivana Petrak ponovila je s nama ples „Mi smo djeca vesela“ te nas je naučila novi ples: „Jabuka, kruška, šljiva“. Naš drugi gost bio je student 5. godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Kristijan Tušek. Budući da se on odmalena bavi pjevanjem i plesanjem nije mu bio problem naučiti nas 3 pjesmice: Klinček stoji pod oblokom (Međimurje), Ja posijah repu (Posavina) te Miš mi je polje popasel (Prigorje). U trećoj radionici tog dana izrađivali smo narodne nošnje. Po uzoru na narodnu nošnju iz Zagorja, koju smo imali prilike vidjeti uživo, izradili smo svoje nošnje iz papira. Jesmo li uspjeli sve naučiti i izraditi saznat ćemo sutra kada ćemo jedni druge promatrati tijekom kratke smotre koja će se održati u našoj školi. 

 

 

NOVI MJESEC, NOVI ORATORIJ, NOVI MUZEJ laugh

Zadnji tjedan u mjesecu je rezerviran je za Oratorij. Jedva smo ga dočekali! Kao što smo i najavili ove godine Oratorij je posvećen muzejima grada Zagreba. Pred nama je uzbudljivo putovanje Etnografskim muzejem.

Prvog dana imali smo jednu jako uzbudljivu igru. Prvo nas je učiteljica Ljerka odvela na školsko dvorište i ispričala nam sve o toj igri. Isprva se činila jako komplicirana, ali kada smo krenuli s igrom shvatili smo da nije jako komplicirana već da moramo biti vrlo pažljivi kako bi je uspješno završili. Naime, igra se zvala Potraga za braćom Seljan. Cilj igre bio je da saznamo što više informacija o braći Seljan i to na način da ispunimo listiće na kojima su nedostajali različiti podaci o njima. Te informacije trebale su nam dati osobe koje su nas čekale u školi: Milka Trnina, Marija Petković, Leopold II., Dragutin Lerman, Giovanni Caligiero, Menelik II. te Franjo Bučar. Kada smo ušli u školu jako smo se iznenadili. Djelatnici škole bili su kostimirani kako bi nam što bolje prikazali osobe od kojih smo trebali sakupiti informacije. Bili smo oduševljeni i čim je igra počela krenuli smo u lov na informacije. Trebalo je puno strpljenja i truda kako bi sakupili sve informacije, ali naposljetku smo i uspjeli. Bili smo veoma ponosni jer bio je to podosta zahtjevan zadatak. Učiteljica Ljerka pohvalila nas je zbog uspješne suradnje svih triju razreda. Zahvalili smo se svim djelatnicima jer su se uistinu potrudili da ova igra bude zanimljiva, ali i poučna. 

 

POSJET ARHEOLOŠKOM MUZEJU

U petak, 30. rujna 2016. godine, posjetili smo Arheološki muzej. Jako dobro smo se pripremili za taj posjet radionicama koje smo imali kroz čitav tjedan. Po dolasku u Muzej podijelili smo se u 3 skupine. Svaka skupina dobila je svog vodiča koji nas je vodio kroz Muzej. Imali smo priliku uživo vidjeti sve ono o čemu smo pričali proteklih dana. Najviše nas se dojmila Zagrebačka mumija koja je izgledala pomalo zastrašujuće. Nekima od nas je bila previše strašna pa su ju samo pogledali i izašli van iz te prostorije. U Muzeju smo imali i kratku radionicu o Grčkim vazama gdje smo sami bojali  vaze. Vrijeme je prebrzo proletilo i već smo završili s obilaskom Muzeja. Tramvajem smo se vratili u školu gdje su nas već čekali roditelji, nestrpljivo iščekivajući da im ispričamo sve što smo doživjeli. Ono što mi nestrpljivo iščekujemo je kraj sljedećeg mjeseca kada nas očekuju nove radionice i posjet još jednom muzeju. Koji muzej će to biti tek ćemo saznati!

RIMSKO DOBA

Da mihi animas, cetera tolle!  Sada ovu rečenicu svi znamo jako dobro jer smo ju naučili pravilno izgovarati u Maloj školi Latinskoga jezika koja se održala jučer u našem Oratoriju. Uz druge poznate izreke naučili smo dijelove mise, znak križa te molitvu Oče naš na Latinskome jeziku. Bilo nam je malo teško i pomalo smiješno izgovarati sve te riječi, ali smo na kraju ipak bili ponosni što od sada znak križa možemo činiti i na Latinskome jeziku.

U drugoj radionici izrađivali smo rimski mozaik. Iako su Rimljani u davna vremena izrađivali svoje mozaike od komadića kamenja i keramike u boji, kako bi pokazali svoju imućnost i utjecaj, mi smo svoje mozaike izrađivali od papira. U različitim oblicima naši mozaici izgledali su jednako lijepo i bogato kao i oni rimski.

Treća radionica najviše nas je nasmijala, ali i pomalo iznenadila. Naime, u toj radionici oživjeli smo rimsku gozbu dobivši jela koja su oni jeli u to vrijeme. No, mi nismo odmah mogli vidjeti ta jela već smo dodirom trebali odgonetnuti o čemu se radi. Kad nam je učiteljica rekla koja jela su oni jeli u to vrijeme (mozak pauna, jetru štuke, krijestu kokota, jezik ptice ševe, meso lava i medvjeda) nismo mogli vjerovati.

Postalo nam je sasvim jasno da vrijeme brzo leti dok se zabavljaš tako da nismo ni shvatili, a već je došao kraj još jednom Oratoriju. Bogu hvala, nastavljamo već sutra! smiley

 

DALEKI EGIPAT

I dalje nam je veselo u Oratoriju! blush

Drugog dana Oratorija naučili smo mnogo toga o povijesti Egipta. Kroz tu radionicu vodio nas je biskup Josip Juraj Strossmayer. On nam je ispričao sve o svojem životu i radu te smo saznali kako je on veoma važan za rad Arheološkoh muzeja jer je među nazaslužnijima za otkup Egipatske zbirke od feldmaršala austrijske vojske, češkog podrijetla, Franza Kollera. Nakon što smo čuli mnogo toga o Egiptu, počele su radionice. Tako smo izrađivali papirus kakav se u davnim vremenima koristio u toj zemlji. Hijeroglifi su nas očarali te smo bez problema dešifrirali poruke koje smo pisali jedni drugima. Ipak, najviše nam se svidjela igra „Mumije“  u kojoj smo pokazali svu vještinu i spretnost koju posjedujemo.

            

                                                                                                                     

              

 

ORATORIJ NAM SE VRATIO U ŠKOLU! (napokon!) laugh 

Nova školska godina donosi nam i nove, uzbudljive događaje u našem Oratoriju. Tako je 26. rujna 2016. naš Oratorij ponovno započeo s radom. Novost je da ovogodišnji Oratorij neće biti svaki tjedan jedan dan, već ćemo cijeli jedan tjedan u mjesecu posvetiti zabavi, veselju i učenju u Oratoriju. Tema ovogodišnjeg Oratorija je „Muzeji grada Zagreba u SALOŠ-u“. Sigurni smo kako ćemo se i ove godine odlično zabaviti, ali i puno toga naučiti kroz mnoštvo radionica posvećenih muzejima grada Zagreba.

Prvog dana Oratorija nakon predstavljanja projekta sudjelovali smo na dvjema radionicama. Prva radionica poučila nas je o pradavnim vremenima kada su ljudi svoje uspomene oslikavali na špiljama. Tako smo i mi drage uspomene iz škole zabilježili na našoj „školskoj špilji“.

     

U drugoj radionici naučili smo zanimljivosti vezane uz Vučedolsku golubicu, najpoznatiju keramičku posudu s arheoloških iskopina na Vučedolu. Na kraju smo odigrali i prikladnu igru „Tko je ukrao Golubicu?“ gdje smo pokazali zavidne detektivske vještine.

 

                                                                                           

Radujemo se sutrašnjem danu gdje nas očekuju nove, uzbudljive radionice o Arheološkom muzeju.  

 

PUTOVANJE U MEKSIKO

                    

Posljednje putovanje u ovoj školskoj godini odvelo nas je u Meksiko. Naša agencija toplo je preporučila Meksiko jer je tamo poznato veliko Marijansko svetište - Marija Gualdalupe. Don Bosco uvijek je iskazivao veliku pobožnost prema Mariji stoga nam se činilo da je Meksiko zemlja koju svakako moramo posjetiti.

Učenici su po dolasku u Meksiko odmah posjetili Marijansko svetište. Tamo im je predstavljena povijest svetišta, lik Majke Božje Gualdalupe te su naučili molitvu pomoću koje se mnogi Meksikanci utječu njenom zagovoru.

Prije samog dolaska u Meksiko pitali smo učenike po čemu oni prepoznaju Meksiko. Odgovor je bio: sapunice i sombrero. Stoga nije iznenađujuće da je najčešći suvenir koji su učenici ponijeli kućama bio upravo sombrero. Za vrijeme odmora učenici su pogledali sapunicu koja se trenutno emitira u Meksiku „Amor o dolor“ te zapjevali zajedno s marijači sviračima poznatu pjesmu „Mi imamos mnogos problemos“. Budući da su se iskazali u pjevanju marijači plesači naučili su ih i svoj tradicionalni ples – Jabarte Tapatio.

Sve što je lijepo, kratko traje. Tako je i put prebrzo završio te su se učenici morali vratiti kućama, ali i u svoju školu kako bi nastavnu godinu uspješno priveli kraju.

                                               

Marija Gualdalupe, hvala ti za sva naša putovanja u ovoj godini! I čuvaj nas i tijekom ljetnih praznika!

 

PUTOVANJE KROZ ITALIJU

„Jer Oratorij je nešto najveće, tu se moli, uči i prijateljuje!“

Ovaj slogan savršeno opisuje rad našeg Oratorija. Kao i uvijek u Oratoriju i protekli mjesec protekao je u veselju, zabavi, ali i učenju. Tako su učenici 1. i 2.A „otputovali“ u našu susjednu Italiju gdje su naučili mnogo toga o kulturi, prošlosti i običajima te zemlje.

Učenici su odmah prepoznali Italiju kao zemlju don Bosca, stoga je i prva radionica u Oratoriju bila naučiti ponešto o životu don Bosca kao dječaka. Učenici su kroz igru „Luk“ naučili mnoštvo zanimljivih detalja o životu najpoznatijeg Salezijanca, zatim su naučili pjevati pjesmu o don Boscu te otplesali poznati ples „Ding-dong“.

Nogomet u Luku

Repić u boci u Luku

 

Druga radionica odvela nas je u daleku prošlost gdje su učenici izrađivali kacige rimskih vojnika te na taj način naučili kakvi su ratnici Rimljani bili u prošlosti. No, da ne bi samo saznali stvari o prošlosti učenici su izradili reljef Italije kako on izgleda danas. Učenici su najviše bili oduševljeni izgledom vulkana Etna. Kroz igru „Žabica“ učenici su upoznali operu kao jednu od posebnosti talijanske kulture.

                

Posjet Italiji zaključili smo s upoznavanjem s trima poznatim Salezijancima: Svetog Franje Saleškog, blaženog Mihovila Rue te blaženog Alberta Marvellija. Pri povratku iz Italije, kao što je to već običaj, učenici su kroz kviz pokazali što su sve naučili o zemlji koju su posjetili.

Već idući tjedan učenici će otputovati u novu zemlju, čije ime nećemo još otkriti.

učiteljice Ivana Prusac i Ljerka Smetiško

PUTOVANJE  U KINU

Don Bosco je u snovima vidio kako će njegovi dječaci iz Oratorija, oni koji će postati svećenici, otići u misije u jednu daleku zemlju gdje su visoke planine, velika prostranstva, gdje su ljudi druge boje kože i kosih očiju. U tim snovima stanovnici te zemlje, napose dječaci, radosno su prihvatili don Boscove misionare.

Vodeći se don Boscovim snovima, turistička agencija „S don Boscom po svijetu“ organizirala je, prije samog odlaska u Kinu, posjet jedne Kineskinje, koja živi u Zagrebu, kako bi učenici naučili osnovne pozdrave na Kineskom jeziku. Naučivši nove riječi na Kineskom jeziku, učenici su bili spremni za putovanje u daleku Kinu.

U Kini učenici su naučili ponešto o tradicionalnom borilačkom sportu kun-fu-u, kao i vještinu pisanja kaligrafskim pismom. Posjetili su Kineski zid te kupili nezaobilazan kineski suvenir – laneni šeširić.  

             

               

             Plesna radionica: Kun-fu-u

Turistička agencija nije zaboravila da je don Bosco središte našeg putovanja te je stoga organizirala i posjet Shiushowu, gdje smo upoznali živote dvaju salezijanskih svetaca Alojza Versiglia i Kalista Caravaria, koji su dali život za mlade u Kini.

 

PUTOVANJE U TUNIS

Naše uzbudljivo putovanje, nakon osvajanja Južne Amerike, nastavlja se u Africi, točnije u Tunisu – poznatom turističkom odredištu. Odabrali smo Afriku zbog tajanstvenosti kontinenta, ali i zbog neznanja o afričkim svecima. Za uspomenu svaki učenik odlučio je da će mu jedan svetac, koji ga se posebno dojmio, biti njegov ili njezin zaštitnik te da će se njemu utjecati u molitvi. Na kraju ove vijesti možete pronaći listu odabranih svetaca.

Naše glavno prijevozno sredstvo bila je karavana. Kako bismo se u karavani zaštitili od sunca naučili smo kako se pravi turban od marame. Uz puno smijeha shvatili smo kako je turban idealan modni dodatak i za naša buduća putovanja.

Naše turističko razgledavanje nastavljeno je kroz Saharu, gdje smo odsjeli u Matmati te popili tradicionalni čaj dobrodošlice. Zanimljivo je to da se ta vrsta čaja u ovom djelu svijeta pije naiskap.

Posjetili smo i Andaluzijski festival gdje smo naučili bubnjati u ritmu. Kroz igru u radionicama upoznali smo legendu o Šeherezadi, o fatamorgani te o opasnosti živog pijeska kojeg možemo ovdje naći. Na Festivalu prodavale su se pustinjske ruže te pustinjsko kamenje, koje je posebno za pustinjski kraj.

Nismo odoljeli ljepotama Tuniškoga jezika i Arapskog pisma te smo uz pomoć dječjih pjesama naučili ponešto o izgovoru i pisanju u tom veoma posebnom, ali i vrlo teškom, jeziku.

Svoje uspomene i dogodovštine prepričali smo našim učiteljicama Ljerki i Ivani kroz kviz „Izazov“.

Puno pozdrava od preplanulih učenika 1. i 2. razreda.

Gabrijel Ć. – Sveta Monika

Petar B. – Sveti Poemen

Antonijo L. – Sveti Augustin

Emanuel V. – Sveti Mojsije Murin

Rafael V. – Blaženi Ghebre Mikha'el

Mia H. – Sv. Donatian i drugovi

Veronika A. – Sveti Matej

Ana S. – Sveta Raissa

Bartol M. – Sveti Thais

Klara J. – Blažena Bakhita

Mihael P. – Sveti Charles Lwanga i drugovi

Gabrijela M. – Sveti Orsiesius

Mirjam Đ. – Sveti Shenute

Tea P. – Sveti Anatolius

Jan B. – Sveti Eugenije

Domagoj C. – Sveti Viktor I.

Ivan V. – Sveti Paul

Stefano K. – Sveti Antonij

Stjepko K. – Sveti Gelacius

Andrija A. – Sveta Perpetua i Felicita

Lucija S. – Sveti Maximilian (Marmilian)

Josipa J.- Sveti Zeno

Luka G. – Sveti Marcellinus

Sara Š. – Sv. Atanazije

Ivan V. – Sveti Izidor

Matija A. – Sveti Gelasius

Mislav K.  – Sveta Katarina Aleksandrijska

Marta K. – Sveti Petar Aleksandrijski

Viktorija M. – Blažena Anuarite Nengapeta

Frane B. – Sveti Cassian Tangierijski

Gabrijel F. – Sveti Melchiades

PUTOVANJE U ARGENTINU (BRAZIL)

 

Prvi misionari don Bosca pošli su u daleku Južnu Ameriku, u zemlju Patagonije. Agencija „S don Boscom po svijetu“ odlučila je s toga organizirati putovanje do Argentine. Naravno, na putu avion je morao sletjeti na najbliži aerodrom koji se nalazi u Brazilu. Pošto smo već došli u Brazil, odlučili smo iskoristiti priliku i upoznati tu zemlju.


 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Ugodnu dobrodošlicu priredili su nam domaćini dočekavši nas s pjesmom „Samba lele“. Ubrzo smo se sprijateljili s njima te razmijenili zastave, naučili osnovne pozdrave na portugalskom te krenuli u obilazak.

 

 

Došavši u najveći grad na obali Brazila, Rio de Janiero, posjetili smo stadion na kojem smo odigrali napetu nogometnu utakmicu s domaćinima. Na ulicama grada odigrali smo najpoznatije dječje igre i upoznali se sa slavljima koje oni obilježavaju u lipnju.

Nismo propustili naučiti plesati sambu, uz čije smo ritmove i pjesmu, zajedno s domaćinima, proslavili naš dolazak u Brazil.

 

Obilazak najveće prašume na svijetu bilo je svakako najuzbudljivije i najopasnije iskustvo na našem putovanju. Upoznali smo se s važnošću očuvanja ove prašume kao jedinstvene čuvarice mnogobrojnih životinja i biljaka koje žive samo na ovim područjima.

 

   Iako nismo uspjeli doći u Argentinu, odlučili smo upoznati život jednog salezijanskog dječaka iz Oratorija, Zeferina, koji je bio sin poglavice jednog plemena u Argentini. On je svoj život posvetio učenju kako bi pomogao svom narodu. Umro je veoma mlad, ali njegovom zagovoru utječu se mnogi mladi iz Južne Amerike za pomoć u odrastanju.

 

    

       Blaženi Zeferino, moli za nas!

 

 

 

 

 

PRIPREME ZA PUTOVANJE

Putovanje po svijetu jako je ozbiljan posao. Kako bi zaista ozbiljno shvatili ovo putovanje učenici su prije samog polaska posjetili turističku agenciju „S don Boscom po svijetu“, Ambasadu, a zatim i Policijsku postaju.

U Agenciji su ispunili upitnik o poznavanju prijevoznih sredstava, o pravilnom spremanju stvari za put te o pravilima ponašanja za vrijeme putovanja. Naposljetku su potpisali i ugovor sa Agencijom koji ih je obvezao na poštivanje svih pravila putovanja i suradnju s navedenom Agencijom.

 

Drugi ozbiljan korak obavili su drugi dan. Posjetili su Ambasadu u kojoj su pokazali znanje stranih jezika, različite načine komunikacije u dalekim zemljama te naposljetku morali dokazati koliko su motivirani za odlazak u daleke i nepoznate krajeve.

U Policijskoj postaji učenici su izradili putovnice, platili sve potrebne pristojbe i time postali potpuno spremni za putovanje.

Svim učenicima želimo sretan put i ugodno upoznavanje zemalja u kojima su Salezijanci ostavili duh mladosti i veselja.

 

 

 

 

POČETAK ORATORIJA U SALEZIJANSKOJ OSNOVNOJ ŠKOLI

Ove godine oratorij Salezijanske osnovne škole je započeo mjesecom listopadom. Kako bi se povezali sa 200. godišnjicom rođenja don Bosca, za temu oratorija smo izabrali ,,S don Boscom po svijetu’’. Učenici će tako kroz cijelu  školsku godinu putovati po svijetu po različitim kontinentima. Prije nego što će krenuti na samo putovanje, učenici su prvo bili u našoj turističkoj agenciji ‘’S don Boscom po svijetu’’i svečano ju otvorili rezanjem trake, zatim u ambasadi gdje su vježbali strane jezike, sporazumijevanje i traženje vize te u policijskoj postaji gdje su izrađivali svoje putovnice za putovanje. Osim što će učenici upoznati znamenitosti pojedine zemlje kroz kreativne, plesne, sportske i sl. radionice, upoznat će i svjedoke vjere iz te zemlje. Može se reći da su radost i znatiželja već ispunili naše prostorije utorkom i četvrtkom tako da novi dan oratorija s nestrpljenjem učenici dočekuju. Pozdrav svim oratorijancima i vidimo se u oratoriju!


Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Oglasna ploča
Kalendar
« Lipanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Anketa
Crno ili bijelo?



Forum
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
Korisni linkovi

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
CMS za škole logo
Salezijanska osnovna škola / , Zagreb / www.os-salezijanska.skole.hr / ured@os-salezijanska.skole.hr
preskoči na navigaciju